Od znakova po kojima se prepoznaje učač rukje, odnosno onaj koji na ispravan šerijatski način liječi opsihirene osobe, one koje imaju džinski dodir ili su urečene, spadaju sljedeće karakteristike:
1- Učenje Kur’ana nad bolesnikom, što predstavlja osnovni i najupečatljiviji metod i način liječenja bolesnih od sihra, džinskog dodira i uroka.
2- Traženje od bolesnika da skine sve zapise i hamajlije koje ima kod sebe kao i one koje ima u kući te da ih uništi ili zapali. Takođe, traženje da skloni slike, kipove, figure, krstove i slično i da ih ne koristi.
3- Savjetovanje i traženje od bolesnika od prvog susreta da praktikuje propise vjere (ako već do tada nije), poput toga da redovno obavlja namaz, uči jutarnji i večernji zikr, uči suru Bekara u kući, uči Bismilu kod svakog posla koji radi, da prekine sa haramima koje je do tada praktikovao, poput slušanja muzike, pijenja alkohola, miješanja i kontaktiranja sa ženama kojima nije mahrem i slično.
4- Ako je bolesnik žena zahtijeva od nje da se pokrije, ne liječi je bez prisustva njenog mahrema osim u nuždi, prilikom liječenja ne dira njeno tijelo.
5- Od ispravnog načina liječenja, uglavnom ako su u pitanju duža liječenja, je i to da se bolesniku daje voda, med i ulje na kojima je naučen Kur’an.
6- Prepoznatljiv je i po tome što se u njegovom načinu liječenja ne može naći da radi išta od gore spomenutih znakova i obilježja sihirbaza. Od osnovnih osobina onoga koji liječi rukjom je:
– Da bude osoba koja je mjerodavna da se time bavi tako što posjeduje dovoljno šerijatskog znanja i iskustva da se može ovim poslom baviti, naravno ne kao profesijom.
– Da je prepoznatljiv svojom vanjštinom i unutrašnošću po praktikovanju vjerskih propisa izvršavanjem vadžiba i sunneta, ostavljanjem velikih i malih grijeha, nečinjenjem novotarija, da su mu zarada i imetak halal i tako dalje.
Napomena: Ne treba zavarati to što ćemo naći sihirbaza (kojeg prepoznajemo po nekim od gore spomenutih znakova) da klanja sa ljudima kao i da prilikom pravljenja ili otklanjanja sihra uči Kur’an, jer se on želi među ljudima predstaviti kao sasvim normalan i ispravan vjernik.
Takođe, ne treba nas zbuniti i dovesti u sumnju ako nađemo kod učača rukje (kojeg prepoznajemo po gore spomenutim metodama ispravnog liječenja) da ima nekih vidljivih nedostataka u praktikovanju vjere, poput toga da je obrijan ili ima kratku bradicu, da mu se u porodici ne praktikuje u potpunosti vjera (npr. da mu žena ili kćerka nisu pokrivene), da nije završio neku šerijatsku školu, ne zna arapski i slično.
Sve ovo i slično ne treba zbuniti, jer je ibret u ovom slučaju način i metoda njegovog liječenja, a oni su ispravni, a nema sumnje da je poželjno da učač rukje posjeduje najbolje osobine vjernika.
LIJEČENJE KUR'ANOM 